U sklopu projekta DinAlpConnect, volonteri Udruge BIOM i Parka prirode Učka, aktivno su se, u utorak, 15. studenog, uključili u seobu stada ovaca s planine. S učkarskim pastirima, uputili su se iz sela Mala Učka prema prenoćištu u Potpićnu, odakle su pastiri sljedeći dan nastavili put prema zimištu na jugu istarskog poluotoka.
Transhumanca ili transhumantno stočarstvo je obrazac življenja koji podrazumijeva redovna sezonska kretanja ljudi i stoke između ljetnih pašnjaka i tzv. zimišta. Tipičan je za Sredozemlje.
Najčešće se odnosi na ovčarstvo, a obuhvaća dva sezonska kretanja: proljetni odlazak stada u viša planinska područja, kako bi životinje i ljudi ondje proveli topliji dio godine, te jesensku seobu u nizinske krajeve, prije početka hladnijeg zimskog razdoblja.
U posljednjih stotinjak godina, područje Učke i Ćićarije trpi posljedice prekida kontinuiteta transhumantnog ovčarenja, što je uzrok izrazitih promjena u krajoliku – pašnjaci zarastaju, preuzima ih grmlje i šuma, lokve se pune muljem, nestaje krajobrazno i biološko bogatstvo…
Iznimku predstavlja područje ljetnog planinskog obitavališta ovčjeg stada obitelji Maliki, u selu Mala Učka. Članovi obitelji Maliki, danas su najznačajniji ovčari Učke i Ćićarije. Kada su 1970-tih godina pristigli na Učku, od preostalih su starosjedilaca izučili vještinu izrade ovdašnjeg tvrdog sira i skute, te su se uspješno prilagodili lokalnom tržištu. Svojedobno je stado obitelji Maliki brojalo 1600 ovaca, dok ih je danas oko 600.
Volonteri su u ranim jutarnjim satima, s pastirima i ovcama, krenuli niz padine Učke te su do popodnevnih sati uspješno dopratili stado do Potpićna. Većina ovaca trenutno nosi buduću janjad te je put prošao u blagom ritmu gotovo ugodne šetnje. Praćeni blagim vremenskim prilikama, sudionici ove nesvakidašnje aktivnosti, imali su priliku uživati u pejzažima Učke, kao i za učenje o kontekstu u kojem vrijedni transhumantni stočari obavljaju svoj posao.
