Razmeđa između Istre i Kvarnera, neposredna blizina mora, te vegetacijske značajke čine Učku i Ćićariju zanimljivim područjem s obzirom na visinsko rasprostranjenje i značajke životinjskog svijeta. Poznavanje faune omogućuje nam izradu boljeg plana upravljanja s ciljem očuvanja vrsta, a s njima i cijelog područja, obzirom da je fauna jedna od glavnih komponenata u prirodnoj ravnoteži potrebnoj za zdrav okoliš i život. Svaka životinja u uskoj je vezi i odnosu sa svojim staništem te je nemoguće govoriti o njima ili njihovoj zaštiti bez osvrta na njihovo prirodno stanište.
Zbog manjka novijih podataka stanje sveukupne istraženosti faune je nepotpuno pa je provođenje znanstvenih istraživanja koja bi pružila podatke o stanju faune u Parku jedan od prioriteta u ciljevima upravljanja Javne ustanove.
Podzemna fauna
Krška područja, kao što su Učka i Ćićarija, posebno su vrijedna i zanimljiva zbog svoje podzemne faune, koja je mahom endemična i zakonom zaštićena. Na području Parka prirode Učka registrirano je više od 200 speleoloških objekata, od kojih prevladavaju jame.
Do sada je biospeleološki istraženo ukupno 35 objekata od kojih je najzanimljivija prirodna podzemna kaverna u tunelu Učka. Kaverna u tunelu jedino je mjesto na području Parka gdje je otkriven podzemni kornjaš filtrator (Croatodirus bozicevici) koji stoga predstavlja stenoendemičnu vrstu. Do sada je zabilježeno 10 endemičnih podzemnih vrsta za područje Učke i Ćićarije, a posebno je važan opis nove vrste kopnenog jednakonožnog raka Thaumatoniscellus speluncae.
Obzirom na osjetljivost podzemne faune, narušavanje stanja u vršnim dijelovima Učke i Ćićarije može bitno ugroziti njihov opstanak, posebno onih vezanih uz podzemne vode. Osim istraživanja špilja i jama, u budućem će se razdoblju posebna pozornost posvetiti i istraživanju izvora u priobalnom području i zaleđu Učke.
Kopneni puževi
Vršni greben Učke općenito spada u zonu stroge zaštite upravo zbog velikog broja različitih tipova staništa kao što su livade, stjenovita staništa s liticama, točila i šumska staništa s dobro očuvanim i starim šumama, koji obiluju životinjskim vrstama. Posebno zanimljiva skupina su kopneni puževi među kojima su značajni brojni endemi istarskog područja (npr. Medeora albescens albescens na stijenama izvora Škrile) te druge vrste zaštićene Zakonom o zaštiti prirode. Do sada je ukupno na ovom području zabilježena 31 vrsta kopnenih puževa.
Leptiri
Područje Učke i Ćićarije posebno je važno i zbog velikog broja vrsta i raznolikosti leptira. Prema literaturnim podacima i novijim istraživanjima utvrđene su 263 vrste leptira od čega 100 vrsta danjih i 163 vrste noćnih leptira. Najzanimljiviji nalazi odnose se na vrste zaštićene zakonom u RH, a to su hrvatska golupka (Hemaris croatica), kleopatra (Gonepteryx cleopatra), gorski plavac (Phengaris alcon ‘rebeli’), bjelokrili planinski okaš (Erebia ligea) te crni apolon (Parnassius mnemosyne) kao vrsta ugrožena na razini cijele Europe.
Posebno zanimljiv nalaz je vrsta močvarni debeloglavac (Heteropterus morpheus) koja obitava na vlažnijim tipovima livada, prorijeđenim na području Hrvatske, pa je time ugrožen i opstanak ove vrste.
Ptice
S obzirom na raščlanjenost reljefa, geološku podlogu, različite mikroklimatske i druge uvjete, moguće je razlučiti veći broj mozaično raspoređenih tipova staništa s različitim zajednicama ptica, zoniranim prvenstveno u odnosu prema biljnim zajednicama. Do sada je za područje Parka prirode Učka i užeg kontaktnog područja zabilježeno 173 vrsta ptica. Osim raznih tipova šumskih zajednica, za ptice su posebno značajna stjenovita staništa jer na njima gnijezdi veliki broj grabljivica od kojih su neke ugrožene vrste, kao što su suri orao (Aquilla chrysaetos) i sivi sokol (Falco peregrinus).
Iako je nekada gnijezdio, bjeloglavi sup (Gyps fulvus) se na području Učke i Ćićarije viđa samo u preletu ili u potrazi za strvinom. Od drugih vrsta ptica posebno su s aspekta zaštite važne vrste koje obitavaju na travnatim staništima, kao što su vrtna strnadica (Emberiza hortulana) ili ševa krunica (Lullula arborea), za čije je očuvanje nužno održati ovakav tip staništa.
Vodozemci i gmazovi
U Parku živi ukupno 24 vrsta vodozemaca i gmazova i sve su zakonom zaštićene. Posebno vrijedna staništa herpetofaune u Parku prirode Učka su šume vršnog dijela Učke, stijene, kamenjari i točila, te lokve, prirodni izvori i velik broj bujičnih vodenih tokova. Kao posebno vrijedne treba istaknuti reliktnu velebitsku guštericu (Iberolacerta horvathi) koja dolazi na stijenama vršnog grebena Učke i crnog daždevnjaka (Salamandra atra), vodozemca koji živi u šumama vršnog grebena Učke i Ćićarije. U Hrvatskoj je crni daždevnjak pronađen još jedino na području Gorskog kotara i Žumberka.
Sisavci
Česti stanovnici kestenovih šuma, osim različitih ptica dupljašica, su vjeverice (Sciurus vulgaris) i sivi puh (Myoxus glis). Ovdje nalazimo brojne vrste divljači kao što su divlje svinje (Sus scrofa) i srndaći (Capreolus capreolus), a u posljednje vrijeme zna se vidjeti i pokoji medvjed (Ursus arctos).
Od malih sisavaca posebnu važnost imaju endemični krški puh (Eliomys quercinus dalmaticus), snježna voluharica (Chionomys nivalis), močvarna rovka (Neomys anomalus) i 18 vrsta šišmiša od kojih posebno bilježimo prisustvo dugokrilog pršnjaka (Miniopterus schreibersi), kolombatovićevog i gorskog dugoušana (Plecotus kolombatovici i Plecotus macrobullaris), te dugouhog šišmiša (Myotis bechsteini). Stjenovite litice nisu atraktivne samo pticama; po njima se rado kreću i divokoze (Rupicapra rupicapra) i uglavnom se zadržavaju na južnom dijelu Parka.
Staništa i ekosustavi
Veliki broj različitih stanišnih tipova te njihov mozaičan raspored Park prirode Učka ponajprije može zahvaliti svom geografskom smještaju, prirodnim procesima, ali i dugogodišnjem prisustvu čovjeka te njegovom stalnom korištenju prostora. S obzirom na takav raspored i raznolikost staništa, na području Učke i Ćićarije prisutan je i velik broj vrsta flore i faune koje direktno o njima ovise, a za čije je očuvanje potrebno njihovo aktivno upravljanje. Za većinu staništa to bi značilo da bi se upravljačkim akcijama iz plana upravljanja trebala zadržati (ili povećati) postojeća površina i raspored staništa.
Kroz projekt KAM (Osnivanje prekogranične mreže krških zaštićenih područja i zajedničko upravljanje) Javna ustanova izradila je detaljnu kartu stanišnih tipova područja Parka prirode Učka, drugih zaštićenih područja s kojima graniči te užeg kontaktnog područja u mjerilu 1:5000. Nomenklatura stanišnih tipova izrađena je prema Nacionalnoj klasifikaciji staništa (NKS). Sukladno NKS, za područje Parka utvrđeno je ukupno 58 tipova staništa na IV. razini klasifikacije.
