Poklon
Prijevoj koji spaja planinske masive Učku i Ćićariju zove se Poklon (922 m), a ime je dobio iz čina pučke pobožnosti. Naime, još prije izgradnje istarske željeznice 1876. godine, vjernici iz Istre koji su hodočastili trsatsko svetište Djevice Marije u Rijeci, stoljećima su putovali upravo preko ovog prijevoja. Kada bi došli do Poklona, s kojeg se pruža prekrasan pogled na Kvarnerski zaljev, redovito bi se poklonili zavjetnoj crkvi Trsatske Gospe. U spomen tom činu na vidikovcu je postavljen križ.
Nekoliko godina nakon izgradnje željeznice, u ljeto 1887. godine, na Poklonu su zaljubljenici u prirodu okupljeni u“Oesterreichische Touristen Club” izgradili prvu planinarsku kuću na Učki koju su posvetili kraljevni Stefaniji, supruzi Njegovog Carskog i Kraljevskog Veličanstva kraljevića Rudolfa, kćerci belgijskog kralja Leopolda II.
Danas su na Poklonu uređeni info-centar i suvenirnica, sanitarije, parkiralište s odmorištem, a postavljen je i perspektivni crtež Parka prirode Učka. U info-centru možete dobiti tražene informacije od djelatnika Parka prirode, a također i kupiti planinarsko-topografsku kartu Parka prirode Učka ili neki od mnogobrojnih suvenira u ponudi.
Jeste li znali?
1958. godine na Poklonu je sagrađen pansion i restoran “Učka” na mjestu stare vojarnice talijanske financijske straže.
1965. godine otvoren je novi planinarski dom na Poklonu kojeg su sagradili planinari Planinarskog društva Opatija, a koji postoji i danas.
Veli planik
Veli Planik najviši je vrh Ćićarije. Nalazi se na 1272 m nadmorske visine, a njegove gole stijene strše i izdižu se iznad gustih šuma koje ga okružuju. Popnete li se na njega, uživat ćete u prekrasnom i jedinstvenom pogledu od 360 stupnjeva.
Želite osvojiti najviši vrh Ćićarije? Učinite to jednom od navedenih planinarskih staza:
Poklon – Ošalj vrh (1176 m) – Planik
Veprinac – Mahenac (830 m) – Planik
Kastavska šuma (Park šuma Lisina) – Planik
Brgudac – Korita – Škrljavnik (1067 m) – Planik (cca. 2 h)
Korita
Biser Ćićarije
Izvorište Korita nalazi se na 45 minuta hoda od sela Brgudac. Do njega se dolazi stazom koja vodi kroz gustu šumu graba i hrasta, s ponekom smrekom te brojnim vrstama zaštićenih biljaka i životinja.
Smješten na livadi pod liticom Brajkove stijene, ovaj izvor pitke vode prelijeva se u deset masivnih drvenih korita u čijem je podnožju poveća lokva bogata biljnim i životinjskim životom. Ova je konstrukcija imala važnu funkciju u zahvatu vode za ljudsku upotrebu i napajanje blaga, zbog čega je ovo mjesto imalo iznimnu važnost za život lokalnog stanovništva.
Uz izvor je uređeno odmorište s kojega se pruža prekrasan pogled na planinski masiv Učke. Postavljene su i poučne table koje govore o kulturnom i prirodnom značaju ovog mjesta.
Nedaleko od izvorišta nalazi se planinarski dom “Na Koritima” u kojemu se preko vikenda nudi smještaj i okrepljujući planinarski obrok.
Ukoliko planirate prenoćiti u planinarskom domu, preporučamo da kod Planinarskog društva “Glas Istre” provjerite raspoloživost ležaja i obroka (tel: 095 911 8118).
Kožljak
Srednjovjekovni kaštel Kožljak (210 m), sagrađen na strmoj litici iznad nekadašnjeg Čepićkog jezera, a današnjeg polja, prvi se put spominje u dokumentima s početka 12. stoljeća. Očuvano prilazno stubište, na kojem kao da se i danas čuje topot kopita i zveckanje oklopa, te dijelovi obrambenog zida podsjećaju na ta nemirna vremena. Osim toga, o brojnim vlasnicima i upraviteljima koji su se mijenjali kroz stoljeća svjedoči i više grbova isklesanih u živoj stijeni.
Želite li posjetiti Kožljak, uputite se cestom od Vranja prema Šušnjevici te nastavite prema Kožljaku.
Vojak
Kula na Vojaku izgrađena je 1911. godine zbog atraktivnog pogleda koji se pruža s ove točke vršnog grebena na Istru, Kvarnerski zaljev s otocima, planine Gorskog kotara, Velebit, Alpe i Italiju. Izgradili su je planinari, zaljubljenici u prirodu iz “Oesterreicherischer Touristen Club” u doba Austro–Ugarske Monarhije. Za vrijeme I. svjetskog rata kula je bila u funkciji austro-ugarske ratne pomorske promatračnice.
Nakon proglašenja planinskog masiva Učke i dijela Ćićarije Parkom prirode Učka 1999. godine, kula na Vojaku postala je njegovim simbolom. S ciljem očuvanja kulturno-povijesne baštine i duge tradicije pohoda na najviši vrh Učke i razglednu kulu, te uživanja u veličanstvenom pogledu od 360 stupnjeva, Javna ustanova “Park prirode Učka” u potpunosti je obnovila kulu 2004. godine. Danas je kula uređena kao info-centar, suvenirnica i vidikovac koji uz postavljene teleskope otvara još bolji pogled na okolni krajolik.
Želite li se uspeti na Vojak, savjetujemo vam nekoliko planinarskih staza:
- Poklon – Vojak
- Vela Učka – Sedlo – Vojak
- Mala Učka – Sedlo – Vojak
- Lovranska Draga – Mala Učka – Vojak
Voda Josipa II
Fontana “Voda Josipa II” nalazi se u malom ruralnom naselju Vela Učka, na zapadnim obroncima Parka prirode Učka
Prema svom obliku i dimenzijama podsjeća na fontanu/špinu, pa je to vrlo čest naziv kod mjesnog stanovništva. U narodnoj predaji bilježimo i naziv “Napoleonova voda”.
Zbog svoje monumentalnosti i kulturoloških obilježja danas se tretira kao kulturno dobro od posebnog lokalnog značaja.
Prema stilu gradnje pretpostavlja se da je fontana izgrađena za vrijeme vladavineHabsburške Monarhije kada je probijena i osposobljena cesta preko Učke. U to je vrijeme na Učki prebivao veći broj stanovništva koji se najvećim dijelom bavio stočarstvom i ratarstvom, pa je objekt služio kao odmorište, izvorište i pojilište. To je potvrdio i ponovno otkriveni natpis na latinskom jezku, ukomponiran u arhitekturu izvora, koji sadrži ime caraJosipa II Lotarinškog, vladara Monarhije od 1780 do 1790. godine.
Natpis glasi:
….sule Viator …. putniče
ad dignitatem za poštovanje
Divi Caesaris Josephi II božanskog cara Josipa
Imperatoris imperatora
uninsque…… jedinog
RESTAURACIJA I ZAŠTITA
Povodom Međunarodne godine pitke vode 2003. kroz program zaštite kulturnih dobara, Park prirode Učka je u suradnji s nadležnom Upravom za zaštitu kulturne baštine Konzervatorskog odjela u Rijeci te s akademskim kiparom Zvonimirom Kamenarom, osmislio i sproveo restauraciju objekta.
Ekomuzej “Vlaški puti”
Ekomuzej „Vlaški puti“ mjesto je valorizacije i prezentacije društvene povijesti i tradicijske kulture Šušnjevice i bliže okolice kroz koncept kulturnog krajolika. Sastoji se od interpretacijskog centra i medijateke uspostvaljenih u staroj lokalnoj školi te pješačkih tematskih staza kroz Park prirode Učka koje su direktno vezane uz život i djelatnosti zajednice.
Organizacijski se temelji na na konceptu ekomuzeologije, odnosno holističkom pristupu baštini i aktivnom angažmanu lokalne zajednice u interpretaciji i upravljanju vlastitim kulturnim naslijeđem. Posebna misija ekomuzeja transmisija je znanja o vlaškom (tzv. istrorumunjskom) jeziku i kulturi. Vlasi su etnička zajednica koja se sastoji od više manjih etničkih skupina nastanjenih na području jugoistočne Europe, a u svojoj su povijesti većinom živjeli kao nomadska stočarska plemena, te nisu ostavili mnogo materijalnih kulturoloških ostataka. U više navrata tijekom svoje dominacije mletačke i austrijske vlasti su naseljavale slavensko i vlaško stanovništvo u Istru. Istarski Vlasi, ili Ćići, sačuvali su svoje običaje i autohtoni istrorumunjski jezik, a naseljeni su na području sjeveroistočne Istre, ponajviše u naseljima Žejane, Šušnjevica, Nova Vas (kod Kršana), te u okolici Čepićkog polja i dolini rijeke Boljunčice. Međutim, sve je manje govornika vlaškog jezika koji se, osim na Listi zaštićene nematerijalne baštine Republike Hrvatske, nalazi i u UNESCO-vom atlasu ugroženih jezika.
