Brest pod Učkom
Selo Brest pod Učkom živopisno je naselje koje se u cijelosti nalazi unutar Parka prirode Učka na 708 metara nadmorske visine usred plodnog polja na ćićarijskoj visoravni.
Žitelji Bresta nekada su bili poznati ugljenari. Šuma im je predstavljala glavni izvor zarade: u njoj su sjekli drva za svoja ognjišta, ali i za pravljenje “karbuna”, u čemu su bili veliki majstori. Ugljen su prodavali u Opatiji, Rijeci, Lovranu i drugim primorskim mjestima.
Uz poljoprivredu i stočarstvo, glavno zanimanje mještana bila je proizvodnja drvenog ugljena u “karbunicama”, iznad kojih se još i danas ponekad može vidjeti dim.
Želite li kušati i kupiti domaći ovčji sir, upitajte stanovnike Bresta za braću Rumac. Oni svoj ovčji sir i skutu prave od mlijeka autohtone pasmine istarske ovce pramenke, a njihova stada slobodno pasu pašnjacima Ćićarije.
Brgudac
Slikoviti Brgudac smješten je u srcu Ćićarije na 747 metara nadmorske visine i najviše je stalno naselje na području Istarske županije. Ovo selo, čija povijest seže duboko u srednji vijek, nekada je vrvilo životom – u njemu je obitavalo preko 400 stanovnika koji su držali i do 3000 grla stoke. Kasnije su ekonomske prilike i burna povijest raselili Brgučane posvuda po Hrvatskoj i svijetu, no mnogi od njih redovito se vraćaju ovdje kako bi skrbili o svojoj starini i očuvali ljepotu svoga sela.
Kao centar partizanskog djelovanja u Istri, Brgudac se tijekom II. svjetskog rata istaknuo kako po stradanjima, tako i po herojstvu. U ovom je selu 10. listopada 1942. godine osnovan prvi seoski narodno-oslobodilački odbor, tijelo slobodne lokalne samouprave, a u prosincu 1943. ovdje počinje raditi prva hrvatska škola u Istri nakon fašističke zabrane 1923. godine. Za uspomenu na ovo teško razdoblje, u Brgudcu se nalazi desetak spomen-obilježja od kojih je najupečatljivije ono koje nabraja 19 poginulih boraca i 37 civilnih žrtava fašističkog terora.
Iz sela Brgudac kreće planinarski put koji vodi ka izletištu Korita te dalje prema Velom Planiku.
Zadnjih godina dolaskom više mladih ljudi u Brgudac pokrenula se i inicijativa za nekim društveno korisnim radom i brigom o zajedničkim objektima i infrastrukturi u selu te je osnovana Udruga Babucera, inicijativa građana Brgudca koja aktivno sudjeluje radom u zajednici uređenjem javnih površina u selu. Za više informacija posjetite mrežnu stranicu Udruge:
Lovranska Draga
Lovranska Draga slikovito je naselje smješteno unutar Parka na istočnim padinama Učke. Do prije dvadesetak godina, stanovništvo Lovranske Drage intenzivno se bavilo poljoprivredom, naročito vinogradarstvom, te stočarstvom, osobito uzgojem ovaca. Osim vinove loze, na plodnom se zemljištu uzgajalo povrće i voće, od čega su danas najvažniji trešnje i maruni. Raštrkane kućice povezane su starim putovima i stazama od kojih su najznačajniji oni koji povezuju ruralnu Lovranštinu s Medvejom i morem.
Nekada su tim putovima žene iz Lovranske Drage svakodnevno odlazile u Lovran noseći drva, mlijeko i povrće. Na prilazu Lovranskoj Dragi nalazi se barokna crkvica Sv. Mihovila, zaštitnika mjesta. Naselje je okruženo terasastim vinogradima i livadama te s najvišim vrhovima Učke u pozadini čini pejzažnu cjelinu od posebne vrijednosti. Kroz naselje teče potok koji mještani zovu jednostavno “Potok”, a ulijeva se u more u Medveji. Najzanimljiviji dio potoka je slap, jedan od najljepših slapova unutar Parka prirode Učka, do kojega vodi uređena šetnica “Slap”.
29. rujna stanovnici Lovranske Drage slave zaštitnika svog mjesta, Sv. Mihovila, po kojem je i nazvana malena barokna crkvica.
Tada se u Lovranskoj Dragi organizira pučka fešta na kojoj se posjetiteljima nudi jedno od tradicionalnih jela ovog kraja – repa i fažol (grah).
Jeste li znali?
… da su na području Lovranske Drage, na lokalitetu Oporovina, godine 1929. pronađeni ostaci prethistorijskog čovjeka? To je bilo prvo prethistorijsko nalazište na Kvarneru.
Mala Učka
Mala Učka najviše je ruralno naselje u Istri, smješteno na 995 metara nadmorske visine.
Nekad je u Maloj Učki živjelo 130 stanovnika koji su se zvali Učkari, bavili se stočarstvom i bili poznati po dobrom siru.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, točnije 30. travnja 1944. godine, Talijani i Nijemci do temelja su spalili selo, te su se Učkari poslije rata iselili zbog teških gospodarskih prilika. Selo je i u takvom stanju ostalo dovoljno slikovito da ga se 1976. godine upiše u Registar nepokretnih spomenika kulture kao zaštićenu ruralnu cjelinu. Danas je Mala Učka bez stalnih stanovnika, no ljetne mjesece, tijekom ovdašnje kvalitetne ispaše, u Maloj Učki provodi ovčarska obitelj Maliki, a s njihovog kućnog praga možete kupiti odličan ovčji sir i skutu.
Šarolikost flore i pejzažna ljepota reljefa i krajolika s ruralnim kvalitetama naselja okruženog stijenama i pašnjacima predstavljaju izuzetnu prirodnu vrijednost. Do Male Učke vodi makadamska cesta od sela Vela Učka.
Vela Učka
Vela Učka je ruralno naselje smješteno na najvišim obroncima Učke. Leži na 950 metara nadmorske visine.
Preporučamo Vam da ostavite automobil u Veloj Učki te da krenete u šetnju (3.5 km) kroz selo Vela Učka prema napuštenom selu Mala Učka. Na taj ćete način neposredno doživjeti seoski život na Učki, kao i prekrasne vizure koje se otvaraju prema istarskim padinama i vršnom grebenu Učke.
