Brest pod Učkom
Žitelji Bresta nekada su bili poznati ugljenari. Šuma im je predstavljala glavni izvor zarade: u njoj su sjekli drva za svoja ognjišta, ali i za pravljenje “karbuna”, u čemu su bili veliki majstori. Ugljen su prodavali u Opatiji, Rijeci, Lovranu i drugim primorskim mjestima.
Uz poljoprivredu i stočarstvo, glavno zanimanje mještana bila je proizvodnja drvenog ugljena u “karbunicama”, iznad kojih se još i danas ponekad može vidjeti dim.
Želite li kušati i kupiti domaći ovčji sir, upitajte stanovnike Bresta za braću Rumac. Oni svoj ovčji sir i skutu prave od mlijeka autohtone pasmine istarske ovce pramenke, a njihova stada slobodno pasu pašnjacima Ćićarije.
Brgudac
Kao centar partizanskog djelovanja u Istri, Brgudac se tijekom II. svjetskog rata istaknuo kako po stradanjima, tako i po herojstvu. U ovom je selu 10. listopada 1942. godine osnovan prvi seoski narodno-oslobodilački odbor, tijelo slobodne lokalne samouprave, a u prosincu 1943. ovdje počinje raditi prva hrvatska škola u Istri nakon fašističke zabrane 1923. godine. Za uspomenu na ovo teško razdoblje, u Brgudcu se nalazi desetak spomen-obilježja od kojih je najupečatljivije ono koje nabraja 19 poginulih boraca i 37 civilnih žrtava fašističkog terora.
Iz sela Brgudac kreće planinarski put koji vodi ka izletištu Korita te dalje prema Velom Planiku.
Korita
Izvorište Korita nalazi se na 45 minuta hoda od sela Brgudac. Do njega se dolazi stazom koja vodi kroz gustu šumu graba i hrasta, s ponekom smrekom te brojnim vrstama zaštićenih biljaka i životinja.
Smješten na livadi pod liticom Brajkove stijene, ovaj izv
or pitke vode prelijeva se u deset masivnih drvenih korita u čijem je podnožju poveća lokva bogata biljnim i životinjskim životom. Ova je konstrukcija imala važnu funkciju u zahvatu vode za ljudsku upotrebu i napajanje blaga, zbog čega je ovo mjesto imalo iznimnu važnost za život lokalnog stanovništva.
Uz izvor je uređeno odmorište s kojega se pruža prekrasan pogled na planinski masiv Učke. Postavljene su i poučne table koje govore o kulturnom i prirodnom značaju ovog mjesta.
Nedaleko od izvorišta nalazi se planinarski dom “Na Koritima” u kojemu se preko vikenda nudi smještaj i okrepljujući planinarski obrok.
Ukoliko planirate prenoćiti u planinarskom domu, preporučamo da kod Planinarskog društva “Glas Istre” provjerite raspoloživost ležaja i obroka.
tel: 098/701-535
Kožljak
Želite li posjetiti Kožljak, uputite se cestom od Vranja prema Šušnjevici te nastavite prema Kožljaku.
Kula na Vojaku
Kula na Vojaku izgrađena je 1911. godine zbog atraktivnog pogleda koji se pruža s ove točke vršnog grebena na Istru, Kvarnerski zaljev s otocima, planine Gorskog kotara, Velebit, Alpe i Italiju. Izgradili su je planinari, zaljubljenici u prirodu iz “Oesterreicherischer Touristen Club” u doba Austro–Ugarske Monarhije. Za vrijeme I. svjetskog rata kula je bila u funkciji austro-ugarske ratne pomorske promatračnice.
Nakon proglašenja planinskog masiva Učke i dijela Ćićarije Parkom prirode Učka 1999. godine, kula na Vojaku postala je njegovim simbolom. S ciljem očuvanja kulturno-povijesne baštine i duge tradicije pohoda na najviši vrh Učke i razglednu kulu, te uživanja u veličanstvenom pogledu od 360 stupnjeva, Javna ustanova “Park prirode Učka” u potpunosti je obnovila kulu 2004. godine. Danas je kula uređena kao info-centar, suvenirnica i vidikovac koji uz postavljene teleskope otvara još bolji pogled na okolni krajolik.
Želite li se uspeti na Vojak, savjetujemo vam nekoliko planinarskih staza:
Poklon – Vojak
Vela Učka – Sedlo – Vojak
Mala Učka – Sedlo – Vojak
Lovranska Draga – Mala Učka – Vojak
Lovranska Draga
Lovranska Draga slikovito je naselje smješteno unutar Parka na istočnim padinama Učke. Do prije dvadesetak godina, stanovništvo Lovranske Drage intenzivno se bavilo poljoprivredom, naročito vinogradarstvom, te stočarstvom, osobito uzgojem ovaca. Osim vinove loze, na plodnom se zemljištu uzgajalo povrće i voće, od čega su danas najvažniji trešnje i maruni. Raštrkane kućice povezane su starim putovima i stazama od kojih su najznačajniji oni koji povezuju ruralnu Lovranštinu s Medvejom i morem.
Nekada su tim putovima žene iz Lovranske Drage svakodnevno odlazile u Lovran noseći drva, mlijeko i povrće. Na prilazu Lovranskoj Dragi nalazi se barokna crkvica Sv. Mihovila, zaštitnika mjesta. Naselje je okruženo terasastim vinogradima i livadama te s najvišim vrhovima Učke u pozadini čini pejzažnu cjelinu od posebne vrijednosti. Kroz naselje teče potok koji mještani zovu jednostavno “Potok”, a ulijeva se u more u Medveji. Najzanimljiviji dio potoka je slap, jedan od najljepših slapova unutar Parka prirode Učka, do kojega vodi uređena šetnica “Slap”.
29. rujna stanovnici Lovranske Drage slave zaštitnika svog mjesta, Sv. Mihovila, po kojem je i nazvana malena barokna crkvica.
Tada se u Lovranskoj Dragi organizira pučka fešta na kojoj se posjetiteljima nudi jedno od tradicionalnih jela ovog kraja – repa i fažol (grah).
Jeste li znali?
… da su na području Lovranske Drage, na lokalitetu Oporovina, godine 1929. pronađeni ostaci prethistorijskog čovjeka? To je bilo prvo prethistorijsko nalazište na Kvarneru.
Mala Učka
Nekad je u Maloj Učki živjelo 130 stanovnika koji su se zvali Učkari, bavili se stočarstvom i bili poznati po dobrom siru.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, točnije 30. travnja 1944. godine, Talijani i Nijemci do temelja su spalili selo, te su se Učkari poslije rata iselili zbog teških gospodarskih prilika. Selo je i u takvom stanju ostalo dovoljno slikovito da ga se 1976. godine upiše u Registar nepokretnih spomenika kulture kao zaštićenu ruralnu cjelinu. Danas je Mala Učka bez stalnih stanovnika, no ljetne mjesece, tijekom ovdašnje kvalitetne ispaše, u Maloj Učki provodi ovčarska obitelj Maliki, a s njihovog kućnog praga možete kupiti odličan ovčji sir i skutu.
Šarolikost flore i pejzažna ljepota reljefa i krajolika s ruralnim kvalitetama naselja okruženog stijenama i pašnjacima predstavljaju izuzetnu prirodnu vrijednost. Do Male Učke vodi makadamska cesta od sela Vela Učka.
Trebišća
Samo 3 km od ljetnih gužvi poznate plaže u Mošćeničkoj Dragi, sakriven duboko u zelenilu i svježini kanjona mošćeničkog Potoka, nalazi se iznimno lijep zaseok Trebišća. Razlog njegova smještaja u ovoj nedostupnoj dolini, do koje sunce zimi gotovo da i ne dolazi, počiva u danas razrušenom mlinu. Pisani dokazi o njegovom postojanju sežu još u srednji vijek, a još su u živom sjećanju starijih ljudi dani kada je cijeli mošćenički kraj ovamo nosio žito i “trukinju” na mljevenje.
Mlin je zapaljen krajem II. svjetskog rata, te se zbog širenja mehanizacije nikada nije obnavljao. Trebišća su tako, izgubivši svoj značaj, polako ostala bez trajnih stanovnika. No, brigom ljudi koji su ovdje rođeni, ovaj je zaseok ostao očuvan, zamrznut u vremenu poput uspavane ljepotice.
Trebišća kriju još jednu tajanstvenu dimenziju o kojoj govori Mitsko-povijesna staza “Trebišća – Perun”
Vela Učka
Preporučamo Vam da ostavite automobil u Veloj Učki te da krenete u šetnju (3.5 km) kroz selo Vela Učka prema napuštenom selu Mala Učka. Na taj ćete način neposredno doživjeti seoski život na Učki, kao i prekrasne vizure koje se otvaraju prema istarskim padinama i vršnom grebenu Učke.
Voda Josipa II
Fontana “Voda Josipa II” nalazi se u malom ruralnom naselju Vela Učka, na zapadnim obroncima Parka prirode Učka
Prema svom obliku i dimenzijama podsjeća na fontanu/špinu, pa je to vrlo čest naziv kod mjesnog stanovništva. U narodnoj predaji bilježimo i naziv “Napoleonova voda”.
Zbog svoje monumentalnosti i kulturoloških obilježja danas se tretira kao kulturno dobro od posebnog lokalnog značaja.
Prema stilu gradnje pretpostavlja se da je fontana izgrađena za vrijeme vladavine Habsburške Monarhije kada je probijena i osposobljena cesta preko Učke. U to je vrijeme na Učki prebivao veći broj stanovništva koji se najvećim dijelom bavio stočarstvom i ratarstvom, pa je objekt služio kao odmorište, izvorište i pojilište. To je potvrdio i ponovno otkriveni natpis na latinskom jezku, ukomponiran u arhitekturu izvora, koji sadrži ime cara Josipa II Lotarinškog, vladara Monarhije od 1780 do 1790. godine.
Natpis glasi:
….sule Viator …. putniče
ad dignitatem za poštovanje
Divi Caesaris Josephi II božanskog cara Josipa
Imperatoris imperatora
uninsque…… jedinog
RESTAURACIJA I ZAŠTITA
Povodom Međunarodne godine pitke vode 2003. kroz program zaštite kulturnih dobara, Park prirode Učka je u suradnji s nadležnom Upravom za zaštitu kulturne baštine Konzervatorskog odjela u Rijeci te s akademskim kiparom Zvonimirom Kamenarom, osmislio i sproveo restauraciju objekta.
