Klima Parka prirode Učka uvjetovana je geografskim položajem, blizinom mora i razvedenošću reljefa. Prema Kőpenovoj klasifikaciji klime viši dijelovi Parka imaju umjereno toplu kišnu klimu s toplim ljetom ili klimu bukve, dok niži dijelovi, kao što je Opatija i uski priobalni pojas, imaju umjereno toplu kišnu klimu bez suhog razdoblja i s vrućim ljetom – klimu kamelije.
Padalina u višim dijelovima ima više nego u priobalju, a uglavnom su koncentrirane u hladnijem razdoblju godine te u kasnu jesen i proljeće, najčešće u obliku kiše, a zimi i snijega, dok se tuča pojavljuje tek nekoliko puta godišnje.
Najvažniji vjetrovi u Parku prirode Učka su sjeveroistočni – bura zimi i kao ljetni noćni vjetar, jugoistočni – osobito kao jugo u proljeće i jesen, sjeverozapadni – osobito kao trajne etezije ljeti, te drugi manje učestali vjetrovi.
Insolacija na kontinentskoj, zapadnoj strani Učke je nešto veća nego na primorskoj padini. Treba, međutim, istaknuti činjenicu da na vrijednosti insolacije u Opatiji utječe visina Učke iza koje sunce ljeti zalazi već oko 17.30 sati. Zbog toga zapadne padine Učke imaju veću insolaciju od Opatije i istočnih padina.
